Radionica O PRIHVAĆANJU NEPOŽELJNOG 06. - 09. 10. 2022.
Otvorenje izložbe O prihvaćanju nepoželjnog
08.10. 2022. u 19 sati
sudjeluju Vlasta Žanić, Marko Marković, Boris Burić, Kata Mijatović, Zoran Pavelić, Marko Ercegović i Andrea Taraš
kustosica Davorka Perić
Lokacija: OPG Pueblo Escondido – selo Lončari 1, Karin Gornji i Obrovac
Unutar ekološko-aktivističkog projekta “It is not too late – Nije prekasno” kroz alate kulture i umjetničkih aktivnosti nastojimo ove prostore učiniti aktivnim sudionicima na kulturnoj sceni i ujedno ukazati na vrijednosti i probleme ovog podneblja. Osnovna ideja je ukazati na probleme ljudi, na njihove vrijednosti i potencijal, te uključiti sve građane u zajednička događanja i akcije. Mjesta okupljanja umjetnika sudionika radionice “O prihvaćanju nepoželjnog” su Obrovac, Karin Gornji i selo Lončari na Velebitu. Nastavno na prošlogodišnju umjetničku radionicu u Islamu Grčkom i Islamu Latinskom ovogodišnja radionica “O prihvaćanju nepoželjnog” okuplja umjetnike oko zajedničkog interesa ukidanja razlika i stvaranja zdravog društva kroz umjetnički i kulturni rad, druženje i povezivanje.
Radionica upoznaje umjetnike sa specifičnostima lokacije, ukazuje na ekonomske, društvene i ekološke probleme u lokalnom kontekstu. Ekološka tema uništavanja i neprihvaćanja morske trave koja ima važnu ulogu u stvaranju kisika, upućuje na probleme neprihvaćanja u društvu i zagovara svjesnije, zdravije društvo, bazirano na upoznavanju i edukaciji kao pretpostavci za uključivost.
Projekt okuplja nacionalno raznoliko stanovništvo s ovog područja, umjetnike, učenike, ekologe, planinare, udruge i organizacije oko važne ekološke i društvene teme odlaganja otpada u kanjonu rijeke Bijele u zajedničkoj akciji sakupljanja stakla a od kojeg će se raditi javna skulptura kao podsjetnik na ekologiju svijesti i prostora.
Pozvani umjetnici stvarat će radove koji proizlaze iz interakcije umjetnika s lokalnom sredinom koji će biti prikazani na završnoj izložbi 08. 10. 2022. u Lončarima, te kasnije na izložbi “Tabula rasa” u Zagrebu.
Vizualna umjetnica Vlasta Žanić specifičnu energiju krajolika, podneblja i ljudi pretočit će u umjetnički rad koji će svoj konačni oblik dobiti u lokalnom okruženju u interakciji s krajolikom i ljudima u okruženju.
Serije kolaža Borisa Burića “Priroda i društvo” su komentari na temu društva i odnosa čovjeka prema prirodi, autor minimalnim sredstvima ostvaruje različite asocijacije, simbole i geste koje se poput rješavanja rebusa razvijaju u umu promatrača.
Vizualna umjetnica Kata Mijatović usmjerena je na interakciju i suprotstavljanje dvaju opozitnih psihičkih prostora; svjesnog i nesvjesnog. U kontekstu ovih relacija rad sa snovima je osnovni konstruktivni i motivirajući sadržaj-polazište njezinog umjetničkog istraživanja. “Crna kuća” je materijalizacija kapsule nesvjesnog, materijalno uprizorenje ne -objekta u koje je zarobljena velika količina nesvjesnog kao materija od kojeg je kuća satkana. Tri crne kuće različitih dimenzija ostavljaju se na dan dva na razne lokacije u Karinu Gornjem, Obrovcu i Lončarima u napušteno betonsko zdanje nalik čekaonici, uz rub nedovršene ceste, u ruševnu zgradu s natpisom caffe bar Oluja, na kameni plato u krševitom kamenjaru.
Svojom formom upućuju na kuću/ dom/ sklonište, međutim one su bez vrata i prozora, unose predznak stranog i nepoželjnog objekta i od svega što ih okružuje izdvaja ih crnina. U pejzažu u kojem su srušene kuće dio vizure, crne kuće su označitelji i označeno, prenose misao da je u bazičnom smislu kuća/dom u kojem sve vrijeme živimo, zapravo život koji nam je poklonjen, u kojem postojimo. One su komprimirano ‘biti’, transcedencija bivstvovanja u kojem ostvarujemo svoje postojanje, ‘kuće’ u koje smo uselili rođenjem, a napuštamo ih smrću, one su kapsule za snove.
Zoran Pavelić izlaže rad, prostornu instalaciju, zastavu s natpisom “Ideja slobode”. Naziv rada je i sam rad. Mlada umjetnica i magistra likovne kulture Andrea Taraš porijeklom iz Karina, bavi se socijalnim i ekološkim temama a materijal za njene umjetničke intervencije i video instalacije često je industrijski otpad.
Umjetničko, fotografsko, društveno istraživanje Marka Ercegovića tematski usmjereno na mlade u Hrvatskoj nastoji istražiti odnos i poziciju mladih u društvu. U fotografskoj seriji naziva ”O jednoj mladosti” postavlje se pitanje što je s mladima, što žele, jesu li mladi svjesni razlike? „Otoci utopije“ Marka Markovića rezultat su istraživačkog rada o samo-organiziranim društvima s fokusom na autonomne modele samoupravljanja lokalnih i internacionalnih zajednica, komuna, aktivističkih pokreta i umjetničkih organizacija koji će se predstavljaju na karinskoj radionici.
Organizacija:
Sufinancirano sredstvima:
