Voda je glavno pitanje vremena u kojem živimo, a zaštita rijeka je ključna u nadolazećim godinama i desetljećima.
Poruka je to Konferencije o zaštiti rijeka koju je u Zadru organizirala The Nature Conservancy, globalna ekološka organizacija sa sjedištem u Arlingtonu, u SAD-u.
Zadarska županija nije izabrana slučajno kao domaćin konferencije; u toj se regiji nalazi rijeka Krupa čiji je krajolik od 2019. godine zaštićen kao kulturno dobro.
Suživot lokalne zajednice i te rijeke jedna je od nekoliko tema o kojima je bilo riječi na skupu. Svoja iskustva podijelili su ekološki aktivisti iz regije koji već godinama upozoravaju na važnost očuvanja bioraznolikosti rijeka u njihovom zavičaju.
Iskustva iz Crne Gore
Vaso Knežević iz ribolovnog društva “Lipljen” i NGO-a “Da živi selo” iz Pljevalja u Crnoj Gori govorio je o turističkom potencijalu rijeke Ćehotine koju s vidikovca koji se pruža iznad nje dolaze promatrati domaći i strani turisti.
Kako bi ih privukli, lokalne nevladine su organizacije krenule u promociju i napravile video spot s njenim ljepotama.
S druge strane, to je područje istovremeno energetski rudarski centar Crne Gore, kaže Knežević te naglašava kako je dugi niz godina sve bilo podređeno toj činjenici.
“Prije 40 godina ljudi su provodili vrijeme na toj rijeci i ta je rijeka dio građana. Međutim, prije 40 godina počelo je rudarstvo, izmjestili su rijeku van grada – fizički a vremenom i psihički. Došle su druge generacije koje ne razmišljaju o toj rijeci, osim kad dođu da bace nešto što im ne treba”, kaže.
Knežević je unazad tri godine svjedočio masovnu ponoru riba u Ćehotini koji se dogodio kada je jedan dan dio rijeke nizvodno od TE “Pljevlja”, zbog ispuštanja šljake i pepela, bio bijel kao mlijeko.
Kaže kako se trude štititi dio rijeke koji je uzvodno od grada.
“Budući da i u tom gornjem toku postoje rezerve uglja, još je za vrijeme Jugoslavije postojao plan da se i taj dio iskoristi. Nadam se da se to neće dogoditi, i ne bi se trebalo ako se proglasi zaštićeno područje. S jedne strane je lobij koji se zalaže za te planove, s druge strane smo mi”
Bitka za Bunu i Rzav
U Bosni i Hercegovini najveću prijetnju za rijeke predstavlja izgradnja malih hidroelektrana. O tome je pričao Adnan Đuliman iz blagajskog Omladinskog kluba “Novi val”, udruge koja je, među ostalim, bavi i zaštitom rijeke Bune.
To čine tako da se protive izgradnji mini hidroelektrana na Bunskim kanalima čije su sedrene strukture važno stanište mnogih vodenih biljnih i životinjskih vrsta. Realizacija navedenih planova, upozoravaju stručnjaci, dovela bi do narušavanja eko sistema. Nedavno je, u srpnju 2022. godine, Agencija vodno područje Jadranskog mora odbacila zahtjev za izdavanje suglasnosti za zahvat vode radi proizvodnje električne energije.
“Jedna od najboljih stvari koja nam se mogla desiti jesu te hidroelektrane koje su bile planirane. To možda malo zvuči nevjerojatno, ali ti su planovi potaknuli javnost i lokalnu zajednicu da se zainteresiraju za zaštitu rijeke. Da se to nije dogodilo, ne znam kako bi to područje izgledalo danas”, kaže Đuliman.
Da je izgradnja odnosa s lokalnom zajednicom važan aspekt procesa očuvanja rijeka, govori i Nataša Milivojević iz Ekološkog udruženja Rzav iz Arilja u Srbiji.
“Toliko godina koliko radimo na zaštiti, svo vrijeme smo radili s ljudima, da smanjimo konflikte, nerazumijevanje i strahove, i to zajedno za Zavodom za zaštitu prirode koji nam je dosta pomogao u radu. Poanta je da se ljude uključi upravljanje tim područjima”, kaže.
Milivojević je također svjedočila pomoru riba koji se nedavno dogodio u rijeci Moravici. Uzrok tome bilo je ispuštanje vode iz akumulacije iz mini hidroelektrane Brusnik, zbog čega su i podnesene kaznene prijave.
“Imali smo problem s krivolovom, a sad nam je jedan od većih izazova pronalazak balansa između masovnog turizma s jedne strane, te zaštite regije s druge”, kaže Milivojević
Kampanja za očuvanje rijeka
Na skupu u Zadru najavljena je i kampanja koju će The Nature Conservancy ove godine početi provoditi u regiji, a koja se odnosi na zaštitu rijeka Ćehotine, Bistrice, Morače, Mrtvice, Vrbasa, Neretve, Bune, Trebižata, Veliki Rzav, Radike i Vardara.
Glavni je cilj, poručili su iz organizacije, zaštita najvažnijih rijeka u regiji, dok je onaj sekundarni jačanje svijesti lokalne zajednice upravoo njihovoj važnosti.
OVAJ TEKST JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA EUROPSKE UNIJE IZ EUROPSKOG FONDA ZA POMORSTVO I RIBARSTVO
